• POVLJANA / POVLJANA U PROŠLOSTI

Povljana u prošlosti

Na području Općine Povljana na otoku Pagu teče život iz prapovijesnih vremena. Zasad, najstariji pronađeni predmet jest dio kamene sjekire iz bakreno-kamenog doba (eneolitik). Liburni i Rimljani ostavili su dubok trag u povijesti otoka Paga. Brojne su potvrde za to i na području Povljane (pogledajte na našim internetskim stranicama prilog o rezultatima projekta Arheološki zemljovid Općine Povljana). Ime mjesta Povljane nastalo je od PAULINIANA s pomoću latinskog sufiksa –ANA, o rimskog imena Paulus. Hrvati veoma rano na području otoka Paga osnivaju svoja naselja. O njihovoj nazočnosti na području Povljane svjedoči i nekoliko srednjovjekovnih groblja (Stara Povljana, Grušna, Belotine ograde i Gomilica) i crkava. Ime Povljana (odnosi se na Staru Povljanu) u povijesnim se izvorima spominje prilikom gradnje crkve Sv. Martina 13. veljače 1345, a poslije se još spominje 1452. i 1492, premda je naselje starije. U uvali Stara Povljana do 17. st. nalazilo se je naselje s imenom Povljana. Od kada je naselje napušteno naziva se Stara Povljana. Njeno stanovništvo je preseljeno u suprotnu uvalu tj. današnju Povljanu. Godine 1750. u Novoj Povljani živjelo je 90, a koncem 19. st. 181 stanovnik. Od sakralnih objekata posebice treba izdvojiti crkvu Sv. Nikole koja je od prije poznata u literaturi. Godine 1963. detaljno ju je obradio akademik Ivo Petricioli. U međuvremenu su u crkvi provedena arheološka istraživanja i ona je konzervirana. Prethodno je datirana od 9. do 11. st., a u novije vrijeme u 9. st. Neki je stručnjaci pak datiraju u ranokršćansko razdoblje s naznakom da je u srednjem vijeku preuređena dobivši bogatu unutrašnjost. Istraživanjima je u crkvi otkriveno desetak grobova iz 16. i 17. st. Kao obložnice dvaju grobova pronađena su dva ulomka zabata oltarne pregrade koji se spajaju. Zabat je ukrašen križem, biljnim motivima i jednom četveronožnom životinjom (možda jelen), kojoj ispod nogu teče četveropruta pletenica. Valja istaći da na više od sedamdeset zabata, koliko ih je pronađeno u Dalmaciji, dosad nije zabilježen prikaz četveronožne životinje ispod križa, a i motiv četveropleta je iznimno rijedak. Ovaj dio crkvenog namještaja potječe iz 11. st. Crkva je obnovljena u prvoj polovici 15. st. Pretpostavlja se da se crkva Sv. Nikole nalazi na nekom starijem objektu, što će se utvrditi budućim planiranim istraživanjima Crkva Sv. Martina se spominje, kako smo već rekli kod prvog spomena Povljane u povijesnim izvorima, u oporuci Dižilava Radogostića Vuče (god. 1335,), u kojoj se kaže da ju je utemeljio i podigao. Oko crkve je groblje koje se je počelo istraživati koncem 2007. godine. Crkva Sv. Martina je u posljednje vrijeme u cijelosti konzervirana i tako dugoročno spašena, kao iznimno vrijedan spomenik hrvatskog srednjovjekovnog graditeljstva. U srednjem vijeku je u uvali ispred naselja postojalo 18 solana, kako to spominje jedna isprava iz 1411. U uvali Seline (Selina) na dijelu poluotoka Prutna također su postojale solane, što potvrđuje i jedna isprava datirana 28. travnja 1341. godine. Za velikih oseka i danas se vide sačuvani ostaci srednjovjekovnih solana. Sadašnja župna crkva Sv. Jurja, koja je prije bile posvećena Sv. Nikoli Benediktincu podignuta je u 17. st. Tijekom 17, 18. i 19. st. na područje Povljane doseljava se stanovništvo i iz grada Paga. To potvrđuju i današnja prezimena i mjesna predaja.